Uklapanje...ili ipak ne?

Smatram da je za normalne mlade ljude jako teško naći položaj u svetu danas, u vremenu istumbanih vrednosti gde stid i moral gube na značaju. Kad je čovek mlad i u cvatu razvoja, prirodno je da se trudi da se uklopi u sredinu i bude prihvaćen od strane svog okruženja. Tada mozak doživljava validaciju od drugih i stiče neki osećaj sigurnosti. Ali nameće se pitanje - da li je vredno uklopiti se po svaku cenu? Odgovor mnogih je - NE! Međutim, u toku faze razvoja i formiranja identiteta svako odbijanje i negativan odgovor od strane okoline, itekako ima uticaja na naše unutarnje JA. Shodno tome, javljaju se dve situacije:
1. da se povučemo u sebe, postanemo hladniji, nezainteresovaniji (čitaj - ne izlazim iz kuće, nemam prijatelje, usamljen sam)
2. pošto - poto, uklopimo se u određeni sistem društva, koji su totalno različiti od nas kako po sistemu vrednosti, tako i po ponašanju i vaspitanju (čitaj - uklopio sam se da ne budem sam, ali sam među tim društvom usamljen)

ONO ŠTO JE NEIZBEŽNO U OBA SLUČAJA JE USAMLjENOST!!!

Takve i mnoge druge stvari koje muče mlade u fazi adolescencije jesu stvari o kojima treba pisati i pronaći rešenje kako opstati u 21. veku, a ne osećati da tu i pripadamo.

Честитамо!

Уколико можете да прочитате овај чланак, успешно сте се регистровали на Blog.rs и можете почети са блоговањем.